MAJSTOR TAJNE DIPLOMATIJE

NOBELOVAC, ZLOČINAC, MIROTVORAC, BILDERBERGOVAC, ČLAN TRILATERALE, BOHEMIAN GROVEA ITD.

Henri Kisindžer jedan je od najznačajnijih diplomata kasne sredine 20. vijeka. Pretraga na Googleu daće oko 6.000.000 rezultata o Kisindžeru. On je oblikovao i današnju američku vanjsku politiku, promovišući ideje koje je zastupao i prije 50 godina dajući, na primjer, izjave poput: „Teroristi su svi oni koji ne poštuju novi svjetski poredak.” Henri Alfred Kisindžer rođen je kao Hajnc Alfred Kisindžer 1923. godine u Firtu, u Njemačkoj. Igrao je važnu ulogu u američkoj politici između 1969. i 1977. godine na poziciji državnog sekretara. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir.


Bio je zagovornik realne politike u međunarodnim odnosima. Pomogao je u popuštanju zategnutosti u odnosima SAD sa Sovjetskim Savezom i Kinom. Na početku rata u Jugoslaviji kritikovao je stav Sjedinjenih Država o priznavanju Bosne i Hercegovine smatrajući ga apsurdnim. Apelovao je na Zapad da se ne miješa u rat u Hrvatskoj. Podržao je bombardovanje Jugoslavije 1999, ali je bio protiv kopnene operacije. 93-godišnji Kisindžer i danas je uticajan u formulisanju vanjske politike Obamine administracije, pogotovo kada se radi o pitanju koje dobro poznaje - Rusiji.

Kisindžerova real politika kulmininirala je Pariškim mirovnim sporazumom 1973. Njime je formalno okončan rat u Vijetnamu, za koji su Nikson i Kisindžer zaključili da se ne može dobiti. Kisindžer je zbog toga dobio zajedničku Nobelovu nagradu s vijetnamskim kolegom Le Duk Toom, koji je odbio primiti nagradu, rekavši kako sporazum ne predstavlja mir. To je bilo tačno s obzirom da je rat nastvlje još dvije godine. Kisindžer je pripremio teren za Niksonovu posjetu Kini 1972., otvorio diplomatske kanale i postavio temelje o primanju Kine u svjetsku zajednicu. Za Kisindžerove kritičare, njegova realpolitika predstavlja čisto zlo. U knjizi “Suđenje Henriju Kisinžeru”, novinar Kristofer Hičens prikupio je dovoljno dokaza za pokretanje suđenja za „ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i ostale primjere kršenja običajnog ili međunarodnog prava, uključujući zavjeru za ubistvo, otmicu i torturu“.

Optužnica je obimna, imajući u vidu osam godina u kojima je Kisindžer vodio američku vanjsku politiku: on i CIA učestvovali su u organizovanju puča protiv izabranog predsjednika Čilea, Salvadora Aljendea, i njegovog ubistva 1973, te dolaska na vlast diktatora Augusta Pinočea. Iz tog vremena pamti se Kisindžerova izjava: "Zašto bismo trebali dozvoliti da jedna zemlja, zbog neodgovornosti vlastitog naroda, postane komunistička”. Zbog umiješanosti u Operaciju Kondor sredinom 70-ih, Kisindžeru su upućeni sudski pozivi za svjedočenja iz mnogih zemalja, kojima se nije odazvao. 2001. godine, brazilska vlada povukla je poziv Kisindžeru za držanje govora u Sao Paolu, zato što mu nije mogla garantovati diplomatski imunitet.

Kisindžer i Nikson naredili su invaziju na neutralnu Kambodžu 1970, nasumično bombardujući civile. Kisindžer nikada nije odgovarao za tragediju Kambodže. Upornim i stravičnim bombardovanjima, stvoreni su Crveni Kmeri i njihov zloglasni vođa Pol Pot. Kisindžer nikada nije objasnio stvarne razmjere tragedije Kambodže. Novinari su ga davno pitali grize li ga savjest zbog Kambodže i Vijetnama. Odgovorio je: "A zašto bi me trebala gristi savjest?" Henri Kisindžer je dobio Nobelovu nagradu za mir. Nagradu za mir zbog poticanja rata!

Kisindžer je pomagao u indonežanskoj brutalnoj represiju u Istočnom Timoru, čija je tragedija počela 1975. godine. U decembru 1975. godine, tadašnji predsjednik Džerald Ford i Henri Kisindžer posjetili su predsjednika Indonezije Suharta. Kisindžer je znao za indonežanske namjere u pripajanju Istočnog Timora. Nije imao nikakvih primjedbi. Indonezija je napala dan nakon Fordovog i Kisindžerovog odlaska. U napadima je korišteno i američko oružje, što je predstavljalo direktno kršenje američkih zakona. Svjesno kršeći propise i ne obazirući se na primjedbe, Kisindžer je rekao: "Znam za ovaj zakon, ali zar je naš interes udariti Indoneziju po zubima?" Bio je to čuveni Kisindžerov "realizam", odnosno stav prema kojem SAD trebaju zažmiriti na oba oka kada su u pitanju autoritarni i diktatorski režimi koji garantuju "stabilnost".

U američkom političkom establišmentu, Henri Kisindžer uživa strahopoštovanje, a senator Džon Mekejn izjavio je kako “ne zna nijednog čovjeka koji je više uvažavan u svijetu od Henrija Kisindžera.“ U januaru ove godine, desio se incident u zgradi Senata Sjedinjenih Država, kada je grupa aktivista iz organizacije "Code pink" upala na sjednicu Odbora za oružane snage kako bi izvršili građansko hapšenje Henrija Kisindžera. Demonstranti su nosili transparente s natpisima "Kisindžer je ratni zločinac" i "Ne zaboravljamo Kambodžu", opkolivši ostarjelog diplomatu, koji se nije obazirao na ono što se dešava oko njega. Sjednica je prekinuta, a predsjedavajući, senator Džon Mekejn, bio je vidno iznerviran: “Marš napolje, smradovi! Začepite ili ću vas pohapsiti!” - vikao je Mekejn, izvinjavajući se Kisindžeru nekoliko puta.

Pored Mekejna, Kisindžera je branio i bivši državni sekretar Džordž Šulc, koji se svađao s demonstrantima i vikao kako se "klanja Kisindžeru zbog doprinosa miru i sigurnosti." Kisindžer je napisao 13 knjiga o vanjskoj politici. Rekao je: „Ne možemo biti svjetski policajac, ali možemo biti posljednja šansa svijeta“. Robert Kaplan iz The Atlantica izjavio je o Kisindžeru: “On je najveći 19-vijekovni političar 20. vijeka.”

Mladen Marić