Kako je Hitler pobjegao iz Njemačke

Povijesni udžbenici nas uče da je Adolf Hitler napravio samoubojstvo u svom bunkeru u centru Berlina i to samo nekoliko sati prije nego li je Crvena armija zauzela posljednje obitavalište nacističkog vođe, no u javnost su izašli podaci iz arhiva tajnih službi SAD-a u kojima se pokazuje kako zvanična povijest, u ovom slučaju, nema veze s činjenicama.

Hitler je pobjegao u Argentinu – zar je tako nešto moguće?

Jerome R. Corsi je godinama istraživao podatke u arhivama CIA-e i FBI-ja tragajući za dokumentima koji su se odnosili na smrt Adolfa Hitlera. U Corsijevoj knjizi koja se naziva „Hunting Hitler: New Scientific Evidence That Hitler Escaped Germany“ se uz brojne vojne i obavještajne zapise donose i informacije koje u najmanju ruku šokiraju.

Knjige “Hunting Hitler” ili “Lov na Hitlera” je donijela pregršt novih povijesnih podataka o kojima javnost jako malo ili nimalo zna.

Naime, Corsi je otkrio da su američki vojni obavještajci od navodne Hitlerove smrti otvoreno sumnjali u takav scenarij, no nisu samo tajne službe bile zabavljene ovim pitanjem, poznato je kako je Staljin godinama tvrdio da je Hitler živ i zdrav te da je pobjegao iz Berlina zahvaljujući pomoći saveznika.

Na fotografiji vidite 104 osobe od koje su većina nacistički raketni znanstvenici koji su prebačeni u SAD uz pomoć operacije “Spajalica.” Najveći broj ovih nacista je spasio Allen Dulles.

Pored svega toga, Corsi je otkrio i dokumente koji ne samo da pokazuju kako je Hitler s Evom Braun pobjegao u Argentinu, već i kako je Staljin zaista bio u pravu kada je sumnjao u duplu igru dijela saveznika, jer su mu u bijegu pomogli ljudi iz vojne obavještajne službe SAD-a, na sličan način kako se to uradilo u operaciji „Paperclip“ ili „Spajalica“ kada su najvažniji nacistički znanstvenici prebjegli preko Švicarske u SAD.

Jedan od Hitlerovih dvojnika upucanih u glavu, za ovu se fotografiju dugo vremena vjerovalo kako pokazuje mrtvog Hitlera u bunkeru u Berlinu.

Javnost je do sada imala priliku čuti brojne insinuacije glede Hitlerova bijega, ali smo također imali priliku čuti i neka sasvim ozbiljna istraživanja koja su potvrdila priču o bijegu nacističkog diktatora, jedan od takvih dijela je knjiga i film dvojca Gerrard Williams i Simon Dunstan, pod nazivom „Grey Wolf – Escape of Adolf Hitler“ u kojoj se na minuciozan način opisuje bijeg Hitlera i Braunove u Argentinu preko Danske i Španjolske.

Plitka raka u kojoj su izgorena do neprepoznatljivosti dva tijela za koje se smatralo kako pripadaju Adolfu i Evi.

Po zvaničnoj povijesti, tijela Hitlera i Braunove su neposredno nakon samoubojstva spaljena do neprepoznatljivosti u plitkoj raki ispred “Fuhrerovog” bunkera. Nakon brze identifikacije dio navodne Hitlerove lubanje zajedno s nekim njegovim osobnim stvarima i uniformama, poslalo se NKVD-u i Staljinu.

Još jedan od Hitlerovih dvojnika upucanih u glavu, kojeg su pronašli pripadnici Crvene armije na dan ulaska u nacistički Berlin.

Još jedan šok – Hitlerova lubanja je pripadala nepoznatoj ženi

2009. godine Nicolas Bellatoni, arheolog s Državnog Sveučilišta u Connecticutu ispitao je ostatke Hitlerove lubanje iz državne arhive u Moskvi. Tih nekoliko fragmenata ljudske lubanje s rupom od metka, glasili su kao najvjerodostojniji dokazi da je Hitler počinio suicid. Na sveopće čuđenje javnosti Bellatoni je otkrio kako DNK unutar koštanih fragmenata nikako ne nije mogla pripadati Hitleru već 40-to godišnjoj ženi koja nije bila u nikakvoj rodbinskoj vezi niti s Hitlerom niti s Evom Braun.

Dio kosti lubanje s rupom od metka iz ruskog Nacionalnog arhiva, za kojeg se tvrdilo da je pripadala Adolfu Hitleru. Nakon DNK analize, utvrdilo se da je ista pripadala ženi staroj 40 godina.

Ovi podatke su prenijeli samo neki mediji, a Bellatoni je test ponovio kako bi izbjegao eventualne pogreške laboratorijskim nalazima.U knjizi „Lova na Hitlera“ Corsi prati naznake o Hitlerovom putu do Argentine, njegovi pomagači su bili dupli agenti u tajnim službama SAD-a koji su svoj posao za obje strane obavljali uspješno do 1943. Jedan od takvih tipova je bio i Allen Dulles, tadašnji agent Ureda za strateške poslove ili OSS.

Tijelo izgoreno do neprepoznatljivosti, za kojeg se vjerovalo da pripada Adolfu Hitleru.

Poznato je da je OSS kasnije postao CIA te da je ista služba usvojila brojne metode, organizacijsku piramidu i operacijsko djelovanje koje je iznimno ličilo na nacistički Gestapo. Koliko je ozbiljan i tajan posao bio između ove službe i nacista smo vidjeli u slučaju Paperclipa, a glavni stožer za djelovanje OSS-a na tlu Europe za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je Bern u Švicarskoj, sve, kako tvrdi Corsi, zbog komunikacije s mogućim prebjezima s nacističke strane koji su već 1943. bili sigurni u pad Trećeg Reicha.

Allen Dulles, jedan od najmoćnijih ljudi CIA-e koji se povezuje s gotovo svakim prebjegom nacista iz oslobođene Europe.

Corsi je u svojoj knjizi iznio brojna pitanja koja i te kako povećavaju sumnju u Hitlerovo samoubojstvo 30.04.1945., evo nekih od njih:

- Zašto amerikanci nisu mogli dobiti neke dijelove Hitlerovih ostataka prije nego li su Rusi raskomadali i uništili njegovo tijelo?

- Zašto su Staljin i Eisenhower otvoreno sumnjali u Hitlerovu smrt?

- Zašto nitko od Hitlerovih službenika i vojnika u bunkeru nije čuo kobni hitac iz Hitlerove radne sobe?

- Je li Allen Dulles – koji je kasnije postao šef CIA-e pod predsjednikom Eisenhowerom – direktno pomogao u Hitlerovom bijegu kao što je pomogao i brojnim drugim nacistima?

- Ako su mediji u Argentini izvješćivali o tome kako je Hitler stigao u Argentinu, te su nastavili godinama pisati o njegovom životu u Argentini, uključujući i mjesto na kojem je imao planinsku vilu, kako je moguće da se u SAD-u o tome nije pisalo niti riječi?

Corsi je kompletnu knjigu bazirao na izvješćima o autopsiji, transkriptima ispitivanja Hitlerovih suradnika i tajnika. Svi dokumenti se i dan danas nalaze u CIA-inim i državnom arhivu Ruske federacije. Također je pročešljao i dokumente u Nacionalnom arhivu vlade SAD-a koji se nalazi u Washingtonu te arhive u College Parku i različitim ministarstvima SAD-a.

Po nekima Hitler je ovako mogao izgledati nakon bijega iz Njemačke.

Dokazi koje je predstavio u knjizi su nevjerojatno obimni i detaljni te vam knjigu od srca preporučamo jer do sada nismo imali prilike vidjeti tako minuciozno djelo koje se bavi Hitlerovim zagonetnim krajem.

Svi Corsijevi dokazi anuliraju teoriju o navodnom Hitlerovom samoubojstvu, no za neke čitatelje ovo može biti podatak koji se „teško probavlja.“ Kako god bilo smatramo da se povijesne nepravde trebaju ispravljati i otkrivati, te da je bolje znati istinu, kakva god ona bila.

Sam Corsi je za web portal WND rekao sljedeće:

„Priča da su Hitler i Eva Braun na kraju rata počinili samoubojstvo je ništa drugo već pokriće za njihov bijeg. Priču su osmislili američki tajni agenti na kraju Drugog svjetskog rata ne samo da bi pomogli u bijegu Hitlera i Braunove, već i da bi pomogli bijeg nacističkim kriminalcima poput Adolfa Eichmanna kojeg su 60-tih godina XX. vijeka otkrili u Argentini.“

Autor je u svojoj knjizi prezentirao i dokument u kojemu se razotkriva Dullesova ratna misija u Švicarskoj, uključujući i njegova uloga u organizaciji bijega Martina Bormana, osobnog Hitlerovog tajnika i voditelja ureda kancelara nacističke stranke, uz čiju pomoć su se izvukle milijarde dolara nacističkog novca iz opkoljene Njemačke, te se ovaj novac investirao u burze diljem SAD-a i Argentine kako bi se stvorio siguran dotok novca preživjeloj nacističkoj vrhuški i njihovim agentima unutar tajnih službi.

Zgrada Nacionalne arhive College Parka u Marylandu čuva brojne tajne dokumente koji još uvijek nisu ugledali svijetlo dana. U njima je Corsi pronašao dokumente FBI-ja i OSS-a koji ukazuju na Hitlerov bijeg u Argentinu.

U Nacionalnoj arhivi College Parka u Marylandu, Corsi je otkrio isječak i iz vojne tiskovine američke vojske koja se naziva „The Stars and Stripes“ izdanoj 08.10.1945. u kojoj stoji šokantna izjava američkog generala Dwighta D. Eisenhowera – načelnika vrhovnog stožera vojske SAD-a:

„Postoje razlozi koji me uvjeravaju da je Hitler možda još uvijek živ, iako sam prije vjerovao da je on mrtav.“

Corsi se s pravom pita zašto su Eisenhowerove riječi u potpunosti ignorirane iako se radilo o čovjeku s najvišim činom u tadašnjoj američkoj vojsci, no s druge strane čak su i povijesne knjige izbjegle pisati o ovoj tematici, iako se Eisenhower na daleko i na široko citirao, nitko nije htio prenijeti ove njegove sumnje.

Je li Hitler prešao Atlantik u podmornici U-530?

Otto Wermuth se predao argentinskim vlastima nakon što je Hitlera i Braunovu iskrcao na obalu južne Argentine u području Patagonije.

Prateći Hitlerovu rutu bijega iz Njemačke, Corsi je pronašao podatke u Nacionalnoj arhivi SAD-a s dokumentima koji evidentiraju Hitlerovu nazočnost na njemačkoj podmornici U-530 koja se na gotovo na čudesan način pojavila pred lukom Mar del Plata pod zapovjedništvom kapetana Otta Wermutha i to nakon što je tjednima ostavljala svoje misteriozne putnike po skrovitim uvalama južne Argentine.

Izvješće vojnog atašea iz Buenos Airesa o Hitlerovoj nazočnosti na spornoj podmornici.

U arhivima mornaričke obavještajne službe SAD-a Corsi je pronašao dokument nadnevka 18.07.1945. kojeg je napisao mornarički ataše američkog veleposlanstva u Buenos Airesu s kojim se obavještava Washington kako postoje ozbiljne indicije da je U-530 iskrcao Adolfa Hitlera i Evu Braun na jugu Argentine, nakon čega se posada ove podmornice predala u Mar del Plati.

Fotokopija argentinskih novina koje pišu o Hitlerovom dolasku u Argentinu.

Autor knjige „Lov na Hitlera“ prenosi i prijevod iz teksta argentinskih novina u kojima se opisuje kako su Hitler i Braunova dočekani s dobrodošlicom od strane nacističkih simpatizera i velike njemačke zajednice u Argentini. Nijemci su konstruirali luksuznu planinsku vilu za Hitlera kako bi “Fuhreru” osigurali komfor i sigurnost u krajobrazu koji uvelike podsjeća na Alpe.

U izvatku iz Corsijeve knjige stoji sljedeće:

„1943. godine, arhitekt Alejandro Bustillo na nagovor njemačkih nacističkih simpatizera dizajnira i gradi velebnu rezidenciju za Hitlera i Evu Braun. Ova vila je dobila ime residencia Inalco, a nalazi se u slabo naseljenom i zabačenom dijelu Argentine, u predjelu između San Carlosa de Bariloce Vila La Angostura i grada Barilochea u provinsciji Bariloche.

Rezidencija Inalco je dugi niz godina služila Hitleru kao zamjena za Obersaltzberg. Je li nešto tako zaista moguće?

U blizini vile se nalazi jezero Nahuel Haupi i granica s Čileom, a Ande u ovom dijelu najviše podsjećaju na Obersaltzberg u gornjoj Bavarskoj, omiljeno Hitlerovo ljetovalište. Po istim izvorima, Hitler se u ovu rezidenciju smjestio u lipnju 1947.“

Argentinske “Alpe”, mjesto na kojem je izgrađena Hitlerova vila, zaista nalikuje na dio Bavarske koji je Hitler obožavao. Fotografija Anthony John West/CORBIS.

Gizmodo je donio još neke interesantne informacije o ovoj rezidenciji nakon što je ona mijenjala nekoliko vlasnika. Na prodaju ju je ponudio i nacistički odvjetnik i simpatizer Enrique Garcia Merou, te je istu kupio Jorge Antonio koji je imao bliske veze s predsjednikom argentine Peronom. Sam Antonio je bio predstavnik Mercedes Benza za cijelu Južnu Ameriku, a glasio je također kao simpatizer nacista. Isti portal izvještava da je Bustillo gradio vile i za druge nacističke prebjege, te da se sve nalaze u istom zabitom području, daleko od radoznalih očiju.

Knjiga i film “Grey Wolf” ili “Sivi Vuk” također navodi dokaze o Hitlerovom bijegu u Argentinu.

Vratimo li se na podatke iz knjige „Grey Wolf“ vila je nakon Hitlerove smrti neko vrijeme zjapila prazna i mijenjala vlasnike, a 1970. je konačno prodana Joseu Rafaelu Trozzou. Taj isti Trozzo je bio vlasnik i imanja koji je prije toga pripadao osobi pod lažnim imenom Juan Mahler, točnije Reinhardu Koppsu visokom časniku SS i traženom ratnom zločincu.

Tajne službe su smatrale da je Hitler mogao ovako izgledati, neposredno nakon bijega iz Njemačke.

Obitelj Trozzo danas prodaje vilu, a objavila je i originalne nacrte u kojima se vidi kako je unutrašnjost vile gotovo istovjetna Hitlerovom ljetnikovcu u Bavarskim Alpama. Vili se jedimo može pristupiti s jezera, a ljudi koji u njoj borave mogu živjeti gotovo bez pomoći izvana jer je okružena plodnim pašnjacima, nasadima različitih žitarica, voćaka i povrtnjaka s pratećim štalama. Sve to okruženo je s visokim zidovima, bodljikavom žicom i na jedinom prilazu s jezera stoji stražarska kuća i rampa.

Dodatne informacije

U knjizi pod naslovom „Hitler’s Exile“ autor Abel Basti je donio još neke dodatne informacije o Hitlerovom bijegu u Argentinu navodeći sljedeće:

U knjizi Hitlerov egzil je s puno detalja opisan Hitlerov život u Argentini.

„Najveće otkriće je pronalazak autentičnog njemačkog dokumenta u kojemu stoji kako je Hitler jedan od putnika evakuiranih sa zrakoplovom koji je iz Njemačke na koncu sletio u Barcelonu 26.04.1954. Posljednji dio njegova bijega dogodio se uz pomoć podmornice koja ga je iz Viga dovela do Patagonije. Nakon toga Hitler i Eva Braun u pratnji zaštitara dovezeni su do skrovite vile pored Barilochea.

Svoje godine u egzilu Hitler je ugodno proveo u komforu vile koja se nalazi na imanju od 250.000 hektara. Ovo imanje je pripadalo njemačkoj firmi Schamburg-lippe od početka XX. vijeka, a nakon što je Hitler umro u 73-oj godini 13.veljače 1962. godine imanje je mijenjalo vlasnike koji su svi od reda bili nacistički simpatizeri.”

Before It’s News je pored ove knjige naveo i neka druga djela u kojima se opisuje Hitlerov bijeg u Argentinu, a prenio je i članak iz The Chicago Timesa koji je jedini pisao o senzacionalnom Hitlerovom bijegu u ovu južnoameričku zemlju.

Adolf Hitler i Eva Braun, je li moguće da su oni sasvim mirno proveli ostatak života u Argentini, bez znanja javnosti?

Na žalost Basti, Dsutan i Williams sporili su se oko intelektualnog vlasništva tako da je „Grey Wolf“ na kraju završila neslavno, dok je sam Basti od svoje knjige napravio bestseller.

Nama je još uvijek jako teško povjerovati da se takva stvar mogla skrivati preko pola vijeka, no ako uzmemo u obzir sve igre i manipulacije patokracije – vladavine psihopata i njihovih najboljih lakeja – tajnih službi, tada bi ovakve radove trebali uzeti u obzir. Nismo sigurni da će se povijesne knjige u dogledno vrijeme mijenjati, čak što više smatramo da će mnogi smatrati kako se radi o još jednoj teoriji zavjere, no možda istina jednog dana zaista bude dostupna svima koji je žele znati.

Adolf Hitler je bio osoba koja je direktno i indirektno skrivila živote oko 60 milijuna ljudi, što je bilo 2,5% ondašnje populacije, s obzirom na grozote Drugog svjetskog rata, smatramo da imamo pravo znati istinu, kakva god ona bila.

Autor: Ljubica Šaran
Matrix World